dobrohotan

См. также в других словарях:

• dobrohotan — dȍbrohotan (dobròhotan) prid. <odr. tnī> DEFINICIJA koji čini ili želi činiti dobro; blagonaklon, dobroćudan, dobronamjeran, dobrostiv ETIMOLOGIJA v. dobar + v. htjeti …   Hrvatski jezični portal

• dobrohotnost — dȍbrohotnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je dobrohotan; dobronamjernost ETIMOLOGIJA vidi dobrohotan …   Hrvatski jezični portal

• dobrohotno — dȍbrohotno pril. DEFINICIJA na dobrohotan način, s dobrohotnošću ETIMOLOGIJA vidi dobrohotan …   Hrvatski jezični portal

• blagonáklon — prid. 〈odr. ī〉 koji je naklonjen (komu ili čemu), koji je sklon razumijevanju; susretljiv, dobronamjeran, benevolentan, dobrohotan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• dobronámjeran — prid. 〈odr. rnī〉 1. {{001f}}koji ima dobre namjere, koji želi dobro; dobrohotan 2. {{001f}}koji izražava dobronamjernost [∼ smiješak] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• dȍbrohotan — (dobròhotan) prid. 〈odr. tnī〉 koji čini ili želi činiti dobro; dobronamjeran, dobroćudan, dobrostiv, blagonaklon …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• dȍbrohotno — pril. na dobrohotan način, s dobrohotnošću …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• dȍbrohotnōst — ž osobina onoga koji je dobrohotan; dobronamjernost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• blagonaklon — blagonáklon prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je naklonjen (komu ili čemu), koji je sklon razumijevanju; benevolentan, dobrohotan, dobronamjeran, susretljiv ETIMOLOGIJA v. blag + v. nakloniti, naklon …   Hrvatski jezični portal