bolesnik

См. также в других словарях:

• bolèsnīk — m (bolèsnica ž) 〈G bolesníka〉 onaj koji je bolestan [umišljeni ∼; duševni ∼; teški ∼]; bolnik ∆ {{001f}}∼ na Bosporu pov. Osmanlijsko Carstvo u posljednjem razdoblju svoga postojanja …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• anamnéza — ž 1. {{001f}}kat. molitva u kanonu mise; sadrži uz sjećanje na Kristovu žrtvu, izričaje zahvale Bogu; spomen, spomen čin 2. {{001f}}med. a. {{001f}}obavijesti što ih bolesnik daje liječniku o prethodnom stanju svoje bolesti b. {{001f}}povijest… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• astmàtičār — m (astmàtičārka ž) onaj koji pati od astme, bolesnik od astme …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• betèžnīk — m 〈V īče, N mn īci〉 onaj koji ima beteg, koji je betežan; bolesnik, {{c=1}}usp. {{ref}}beteg{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• bolèsnīčki — pril. kao bolesnik, na način bolesnika …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• bôlnīk — m 〈N mn īci〉 retor. jez. knjiž. 1. {{001f}}onaj koji boluje; bolesnik 2. {{001f}}onaj koji trpi; patnik …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• dòbro — dòbro1 sr 〈G a, G mn dobárā〉 1. {{001f}}posjed [poljoprivredno ∼] 2. {{001f}}kulturno i materijalno blago [javno ∼] 3. {{001f}}dobrobit [govorim za vaše ∼] 4. {{001f}}fil. vrhovna etička vrijednost, svrha ljudskoga moralnog odnošenja ⃞… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• ekstèrnist — m (ekstèrnistkinja ž) 1. {{001f}}pov. onaj koji ispite u školi i maturu polaže privatno, izvan uobičajenih školskih dužnosti 2. {{001f}}onaj koji djeluje, radi ili obavlja dužnosti kao vanjski član, koji ima dužnosti uređene posebnim propisima;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• grȕdobōlnīk — m (grȕdobōlnīca ž) 〈V īče, N mn īci〉 arh. bolesnik od tuberkuloze …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• gònjēnje — gònjēnj|e sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}goniti{{/ref}} 2. {{001f}}vrijeme parenja u nekih životinja; tjeranje ∆ {{001f}}manija ∼a pat. duševna bolest u kojoj bolesnik pati od uvjerenja da ga tko progoni; paranoja …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• hipohòndar — m 〈G dra, N mn dri〉 onaj koji pati od hipohondrije; umišljeni bolesnik, hipohondrik …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika