blaɪt
71blȁgodūšan — prid. 〈odr. šnī〉 koji ima duše, ima srca; blag, dobrodušan, duševan …
72blȁgodūšnōst — ž osobina onoga koji je blagodušan …
73blȁgohōtan — prid. 〈odr. tnī〉 arh. ekspr. koji je sklon komu, naklonjen komu ili čemu; blagonaklon, dobronamjeran, prijazan …
74blȁgoslōv — m 1. {{001f}}a. {{001f}}bibl. zazivanje nad nekim (ob. oca na samrti nad djecom) za moć plodnosti i života, za materijalno obilje i društveni položaj b. {{001f}}kršć. čin koji obavlja posvećena osoba (svećenik), kojim se, po zazivu Božjem,… …
75blȁgotvōran — blȁgotvōr|an prid. 〈odr. rnī〉 koji povoljno djeluje, koji pomaže, koji koristi [∼ni lijek] …
76blȁgotvōrno — pril. na blagotvoran način …
77blȁgovijēst — ž 〈G esti, I esti/ ešću〉 arh. 1. {{001f}}dobra vijest 2. {{001f}}(Blagovijest) rel. kršćanski blagdan koji slavi navještenje začeća Djevice Marije (Navještenje Marijino, slavi se 25. ožujka) …
78blȁgozvūčan — prid. 〈odr. čnī〉 koji dobro zvuči; milozvučan; blagoglasan; skladan, harmoničan …
79blȁgozvūčje — sr sklad zvuka, ono što dobro zvuči, pravilan naglasak, uz dobar raspored vokala i konsonanata, umetanje pokretnog vokala radi izgovora [sa snijegom umjesto s snijegom]; slijed glasova prikladan za izgovor; blagoglasje, blagozvučnost, eufonija,… …
80blȁgva — ž 〈G mn gāvā/ ī〉 bot. vrlo cijenjena gljiva (Amanita caesarea); gospa …