besjeda

См. также в других словарях:

• besjeda — bèsjeda ž DEFINICIJA 1. arh. riječ 2. govor u svečanoj prilici, posebno najavljena i pripremljena riječ; slovo SINTAGMA besjeda na gori čuveni Kristov govor o blaženstvima (Matej 5); nastupna besjeda term. inauguralni govor FRAZEOLOGIJA reći… …   Hrvatski jezični portal

• bèsjeda — bèsjed|a ž 1. {{001f}}arh. riječ 2. {{001f}}govor u svečanoj prilici, posebno najavljena i pripremljena riječ; slovo ⃞ {{001f}}reći (reci, reći ću itd.) dvije ∼e progovoriti (progovori, reci, reći ću itd.) nešto, koju riječ, dvije riječi; držati… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• besjedica — bèsjedica ž DEFINICIJA dem. od besjeda ETIMOLOGIJA vidi besjeda …   Hrvatski jezični portal

• Vjekoslav Luburić — Luburić signing a document in Croatia in the 1940s …   Wikipedia

• gȍvōr — m 〈G ora, N mn i〉 1. {{001f}}a. {{001f}}prirodna sposobnost čovjeka da se sporazumijeva, šalje i vraća misli i poruke pomoću artikuliranih glasova koji oblikuju riječi i rečenice [dar ∼a]; rijek b. {{001f}}neko drugo sredstvo koje zamjenjuje… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• kmȅt — m 〈N mn kmètovi〉 pov. 1. {{001f}}neslobodan seljak vezan za zemlju svoga feudalnog gospodara 2. {{001f}}seoski glavar, glavar sela ⃞ {{001f}}od ∼a i besjeda kakav je tko čovjek, onako i govori …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• pròslov — m 1. {{001f}}retor. pristupni, uvodni govor na proslavi, svečanosti ili priredbi; besjeda 2. {{001f}}neob., {{c=1}}v. {{ref}}predgovor{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• rijêč — ž 〈I ju/ i, G mn rijéčī, D L I rijéčima〉 1. {{001f}}glas ili skup glasova jednog jezika kojemu je pridruženo neko značenje i za koji govornici dotičnog jezika smatraju da predstavlja autonomnu jedinicu; najmanja cjelovita grafička i jezična… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• proslov — pròslov m DEFINICIJA 1. retor. pristupni, uvodni govor na proslavi, svečanosti ili priredbi; besjeda 2. neob., v. predgovor ETIMOLOGIJA pro 4 + v. slovo …   Hrvatski jezični portal

• probesjediti — probèsjediti (Ø) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. rad. probèsjedio> DEFINICIJA ekspr. progovoriti, v. ETIMOLOGIJA pro 4 + v. besjeda, besjediti …   Hrvatski jezični portal

• riječ — rijȇč ž <I ju/ i, G mn rijéčī, D L I rijéčima> DEFINICIJA 1. glas ili skup glasova jednog jezika kojemu je pridruženo neko značenje i za koji govornici dotičnog jezika smatraju da predstavlja autonomnu jedinicu; najmanja cjelovita grafička… …   Hrvatski jezični portal