bacati
121zagledati — zaglédati (u što) nesvrš. <prez. zàglēdām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. bacati pogled, upirati pogled; zavirivati, pogledati 2. zavirivati u knjige, povremeno se služiti knjigama ETIMOLOGIJA za + v. gledati …
122varničiti — várničiti nesvrš. <prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA [i] (+ srp.)[/i] bacati iskre, iskriti ETIMOLOGIJA vidi variti …
123valcer — vàlcer m DEFINICIJA 1. glazb. a. vrsta plesa u tročetvrtinskom taktu, nastao u 18. st., a u 19. st. bio najrašireniji društveni ples; sastavni dio bečke operete [bečki valcer] b. glazba za taj ples [valcer Na lijepom plavom Dunavu] 2. sport… …
124udica — ȕdica ž DEFINICIJA rib. mala čelična kuka, oštra pri kraju, privezana za uzicu kojom se love ribe FRAZEOLOGIJA bacati udice 1. žarg. nastojati se približiti djevojci, zapodjenuti razgovor 2. usp. flertovati (2); zagristi udicu prihvatiti naoko… …
125bovan — bȍvān m <G bována> DEFINICIJA reg. kamen veličine koja se može uzeti u ruku i baciti i sl. [bacati se/gađati se bovanima] ETIMOLOGIJA v. balvan …
126trućati — trùćati (što) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA besmisleno, koješta govoriti; bulazniti, lupetati ETIMOLOGIJA prasl. *trǫtjati: bacati, udarati (polj. trącić, ukr. trutyti) …
127trpati — tr̀pati (što) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. stavljati, bacati, smještati u neki prostor koliko stane 2. stavljati, ubacivati bez reda 3. (se komu) razg. gurati se u čije društvo, htjeti se uvući u društvo… …
128-bol — bol, bolički, bolija, bolizam DEFINICIJA kao drugi dio riječi znači bacanje, hitac; bacam [diskobol; katabolizam] ETIMOLOGIJA grč. bolós: bacač; bolḗ: bacanje, hitac; bállō: bacam ← bállein: bacati …
