bacati
111perivoj — pȅrivoj m DEFINICIJA visokokultivirani zeleni prostor oblikovan čovjekovom kreativnošću i elementima prirode, uključuju vegetaciju, građevinske elemente (glavna i sporedne staze, odvodnja) i opremu (klupe, fontane, skulpture itd.) i eventualno… …
112pasijans — pȁsijans m DEFINICIJA igra kartama za jednu osobu; sastoji se u slaganju i razmještanju karata prema određenim pravilima [bacati pasijans; slagati pasijans] ETIMOLOGIJA fr. patience: strpljivost …
113pepeo — pȅpeo m <G ela> DEFINICIJA 1. a. ostatak u obliku praha od onoga što je izgorjelo [prah i pepeo] b. kem. anorganski ostatak izgaranja organskih tvari 2. pren. mrtvo tijelo, posmrtni ostaci [urna s pepelom] FRAZEOLOGIJA bacati kome pepeo u… …
114polagati — polágati (što) nesvrš. <prez. pòlāžēm, pril. sad. ážūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. v. položiti 2. davati stoci hranu u staji [konjima ne polažu nego ih puštaju da pasu]; bacati (kravama, konjima) 3. (na što) davati važnost čemu [polagati… …
115pobacati — pobàcati (što) svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. pȍbacān> DEFINICIJA sve redom baciti, sve redom odstraniti iz upotrebe, postupiti s čim kao s nepotrebnim i suvišnim [pobacati stare cipele (o više stvari ili predmeta)] ETIMOLOGIJA …
116bunar — bùnār m <G bunára> DEFINICIJA iskopana duboka jama za hvatanje, skupljanje podzemne vode; studenac, zdenac SINTAGMA grčki bunar bunar iz starih vremena, od starine, ob. nepokriven, ponekad uređen da se silazi do vode FRAZEOLOGIJA bacati… …
117zračiti — zráčiti nesvrš. <prez. zrȃčīm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA 1. (Ø, što) bacati iz sebe, puštati iz sebe, izbijati čime 2. (Ø, čime) odavati dobro, odisati lijepim, duhovnošću i sl. 3. (koga, što, se) izlagati rendgenskim ili… …
118zvjerati — zvjérati (Ø) nesvrš. <prez. zvjȇrām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA ekspr. bacati brze, nemirne poglede na razne strane, plašljivo se ogledavati ETIMOLOGIJA vidi zvijer …
119zasvijetliti — zasvijétliti (se) svrš. <prez. zàsvijētlīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. zàsvijētljen> DEFINICIJA 1. (Ø) pustiti svjetlost, učiniti da bude svjetlo 2. (se) početi svijetliti, početi bacati svjetlo ETIMOLOGIJA za + v. svjetlo,… …
120zabadati — zabádati (što) nesvrš. <prez. zàbādām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. zabosti FRAZEOLOGIJA zabadati (u) koga stalno nekomu dosađivati zajedljivim primjedbama; zakerati; zabadati nogama u hodu ne moći dovoljno dizati noge i… …
