babilonski
1babilonski — bȁbilōnskī prid. DEFINICIJA ob. u: SINTAGMA babilonska kula (toranj) 1. bibl. toranj što su ga sagradili potomci Noe u želji da dosegnu nebo; Jahve je u namjeri da kazni takvu ljudsku oholost spriječio dovršenje gradnje pretvorivši do tada… …
2babilónski — a o prid. (ọ̑) 1. nanašajoč se na Babilonce ali Babilon: babilonska kultura; babilonska klinopisna pisava ∙ babilonski stolp po bibliji stolp, ki naj bi segal do neba; babilonska sužnost sedemdesetletno izgnanstvo Izraelcev v Babilonu // star.,… …
3babiloński — babilońskiscy «mający związek z Babilonem, właściwy Babilonowi, pochodzący z Babilonu» Kroniki babilońskie. Babilońskie wiszące ogrody …
4Nebukadnezar — Nebukadnèzar (Nabukodonòsor) DEFINICIJA 1. I (12. st. pr. Kr.), babilonski kralj (o.1130 o.1110. pr. Kr.) 2. II Veliki (7/6. st. pr. Kr.), babilonski kralj (605 562. pr. Kr.), osvojio Siriju i Palestinu, razorio Salamonov hram i odveo Židove u… …
5Tàlmud — m jud. golemi zbornik židovske postbiblijske literature u kojem su na osnovi usmene predaje zapisane upute i propisi, tumačenja i blagoslovi koji se odnose na zemljoradnju, građansko i krivično zakonodavstvo, prehranu, održavanje čistoće,… …
6mag — m III, DB. a, N. maggiem; lm M. owie, DB. ów 1. «czarodziej, czarownik» 2. rel. «kapłan w starożytnej Persji, zwłaszcza babiloński i chaldejski, zajmujący się magią i astrologią» 3. rel. «w Biblii: mędrzec ze Wschodu; w tradycji apokryficznej:… …
7Talmud — Tàlmud m DEFINICIJA jud. golemi zbornik židovske postbiblijske literature u kojem su na osnovi usmene predaje zapisane upute i propisi, tumačenja i blagoslovi koji se odnose na zemljoradnju, građansko i krivično zakonodavstvo, prehranu,… …
8Tamuz — Tàmuz m DEFINICIJA 1. sumerski i babilonski bog pastira, flore i vegetacije 2. (tamȕz) jud. a. deseti mjesec prema aktualnom židovskom kalendaru b. deseti mjesec židovske godine prema računanju od postanka svijeta c. rel. zast. četvrti mjesec… …
9saborejci — saboréjci m mn <N saboréjac, G jca, G mn jācā> DEFINICIJA pov. židovski teolozi i drugi učenjaci koji su u doba perzijske dominacije, a zatim i početne islamske ekspanzije striktnim tumačenjima talmudske literature (Babilonski talmud); od 6 …
10masoreti — masoréti m mn <N masòret, G masoréta> DEFINICIJA jud. palestinski i babilonski židovski rabini, biblijski redaktori (od 7. do 10. st.) ETIMOLOGIJA hebr. mācōreth: tradicija, običaj …
- 1
- 2
