arapski
31Omar I — Ȍmār I (586 644) DEFINICIJA drugi arapski kalif, ujedinitelj Arabije i osvajač Perzije, Sirije i Palestine ONOMASTIKA v. Omer …
32Oman — Òmān m <G Omána> DEFINICIJA geogr. država u JI dijelu Arapskog poluotoka s izlazom na Arapski zaljev, 212.457 km2, 1.698.000 stan., glavni grad Muscat (Masqat) …
33panarabizam — panarabìzam m <G zma> DEFINICIJA pov. pokret koji teži za političkim, gospodarstvenim, kulturnim ujedinjenjem ili suradnjom svih arapskih naroda (stvara se poč. 20. st.) ETIMOLOGIJA pan + v. Arapin, arapski …
34kanun — kànūn m <G kanúna> DEFINICIJA 1. (mn) pov. u Osmanskom Carstvu zakoni pretežito svjetovnog karaktera, usp. kanon 2. glazb. arapski žičani instrument, vrsta citre SINTAGMA kanun name zbirka ili zbornik kanuna (1) ETIMOLOGIJA tur. ← arap.… …
35arabijski — arábījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na Arabiju, usp. arapski ETIMOLOGIJA vidi Arabija …
36arabinoza — arabinóza ž DEFINICIJA kem. C5H10O5, pentoza (šećer) koja se priređuje kuhanjem arapske gume i drugih biljnih sluzi ETIMOLOGIJA lat. Arabicus: arapski + v. {{(sahar)oza>> …
37Jordan — Jòrdan1 m DEFINICIJA geogr. 1. rijeka u JZ Aziji, duga 360 km; izvire na planini Hermon, protječe kroz Genezaretsko jezero i utječe u Mrtvo more 2. pol. kraljevina na Bliskom istoku, 97.740 km2, 3.790.000 stan.; glavni grad Aman; jezik arapski …
38kakuminalni — kȁkuminālnī prid. DEFINICIJA ob. u: SINTAGMA kakuminalni konsonant fon. konsonant specifične tvorbe, karakterističan za neke jezike (švedski, norveški, sicilijanski, arapski, hindski) ETIMOLOGIJA lat. cacumen: vršak …
39perzijski — pèrzījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na Perziju SINTAGMA perzijski jezik lingv. iranski jezik koji se govori u Iranu (isto: farsi), iz njega su mnogi orijentalizmi u hrvatskome (ob. preko turskoga); Perzijski zaljev geogr. zaljev Indijskog… …
40beduin — bedùīn m <G beduína> DEFINICIJA arapski nomad, stanovnik pustinje, poznat i kao vodič trgovačkih karavana kroz Saharu ETIMOLOGIJA arap. bädäwiyyūn: pustinjski …
