aż w końcu
111kònačno — pril. (čest.) 1. {{001f}}zauvijek, definitivno [∼ zaključeno] 2. {{001f}}napokon, najzad, naposljetku, najposlije, na koncu (konca), na kraju (krajeva) …
112nȁpokon — pril. 1. {{001f}}(kao zaključak) najzad, naposljetku, na koncu (konca), na kraju (krajeva), kad se sve sabere, kad se sve uzme u obzir, nakon svega [∼, važnost novca shvaća i najveći idealist] 2. {{001f}}(čest.) (ob. kao težište rečeničnog… …
113nàjzad — pril. 1. {{001f}}poslije dugog čekanja, poslije mnogo vremena; napokon, naposljetku, konačno 2. {{001f}}uostalom, na koncu konca, na kraju krajeva …
114ȍpēt — pril. čest. 1. {{001f}}a. {{001f}}još jedanput, iznova, ponovo, opetovano b. {{001f}}pak, međutim [jedni imaju, drugi, ∼, nemaju] 2. {{001f}}(s veznikom a) sa zn. neočekivane radnje: (pa) ipak, i pored toga, i na sve to, i sa svim tim, i uza sve… …
115pȍslije — pȍslije1 prij. (koga, čega) 1. {{001f}}po svršetku čega, odmah za kim ili čim u vremenskom smislu [∼ mene; ∼ kiše]; nakon, iza 2. {{001f}}pren. označuje ono što je nakon čega u prostoru, redoslijedu po važnosti i sl., pod njim, do njega (odmah)… …
116pòtkrāj — pril. pri svršetku čega (u vremenu), na kraju, krajem, na koncu, koncem [∼ dana] …
117skifomàntija — ž proricanje budućnosti ili sudbine pomoću prstena koji visi o koncu ✧ {{001f}}grč …
118skònčati — (∅) svrš. 〈prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. skònčān, gl. im. skončánje〉 ekspr. doći koncu života; umrijeti, poginuti …
119splèten — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se zapleo; zamršen (o koncu, vunenoj pređi i sl.) 2. {{001f}}pren. koji je vrlo slojevit; kompliciran, složen [∼ problem] 3. {{001f}}pren. koji je nespretan, smušen, zatvoren, koji se gubi u pojedinostima, spor u… …
120spètljati — (što, se) svrš. 〈prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. spȅtljān〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}vezati petlju b. {{001f}}pren. pobrkati, zakomplicirati 2. {{001f}}(se) zamrsiti se, zapetljati se, zaplesti se (o koncu, nitima i sl.) 3.… …
