što još
11prežitak — prežítak m <G tka, N mn íci, G prèžītākā> DEFINICIJA ono što je kao ostatak preživjelo neke povijesne događaje, ono što još živi kao ostatak epohe u kojoj je rođeno [to je prežitak antičkog Rima] ETIMOLOGIJA vidi preživjeti …
12gral — grȃl m <N mn grálovi> DEFINICIJA 1. mit. posuda iz koje je prema nekim predajama pio Krist na Posljednjoj večeri ili kalež u koji je apostol Josip uhvatio njegovu krv kad je Krist bio proboden na križu; u srednjem vijeku postao je simbolom… …
13neòdrēđen — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji nije određen; neutvrđen, neusmjeren, nejasan 2. {{001f}}koji izražava nešto općenito, što još nije spomenuto [∼i pridjev; ∼a zamjenica], opr. određen …
14nȍ — nȍ1 vezn. 1. {{001f}}(iza komparativa) zast. [bolji ∼ on = bolji nego on, bolji od njega] 2. {{001f}}(u suprotnom značenju) ali [Imao je velike planove, ∼ došla su loša vremena i gladni dani] nȍ2 čest. (u dijaloškoj situaciji na riječi… …
15no — [b] (II)[/b] čest. DEFINICIJA (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika) itekako, nego što, još kako, da samo znaš [[i]A: Kad Jelena odluči da se kuća uredi, onda nema šale B: no![/i]] ETIMOLOGIJA vidi no [b] (I)[/b] …
16štotas — štõtas sm. (2) žr. stotas 1: Jos gražus štõtas Plm …
17širdis — širdìs sf. (3) K, Š, Rtr, DŽ, NdŽ; gen. sing. ès KlbIII77(Lkm, Tvr), LKGI226(Ktk, Sv, Lkm), LD266(Lkm, PIš, Ktk, Rš), GrvT17; nom. pl. šìrdes KlbIII77(Lkm, Tvr), LKGI226(Ktk, Sv, Lkm), LD266(Lkm, Plš, Ktk, Rš), LKKXI175(Zt); gen. pl. širdų̃… …
18storas — 1 storas, à adj. (3) K, Š, DŽ, NdŽ, KŽ 1. kurio didelis atstumas tarp abiejų plokštumos paviršių; pršn. plonas: Popierius storas SD241. Storas audiklas, storà lenta, bet drūktas rąstas, žmogus Jn. Storà skarda J. Iš storõs balanos daugiau… …
19stovėti — stovėti, stovi (stovia Dv, stovna BzBkXXVII183, stauna K, BzBkXXVII183, BIII163; N, ėja), ėjo K, Rtr, Š; L 1. intr. SD353, H, MŽ, Sut, N, K, LL238, Rtr būti stačiam, laikantis ant kojų, nejudėti, neiti iš vietos: Sėskis, ko stovi! NdŽ. Stoviu,… …
20svȅ — označava 1. {{001f}}zam. 〈G svèga, D L svèmu, I svîm〉 a. {{001f}}potpuno obuhvaćanje svih dijelova cjeline, pojedinosti ili cjeline bez ostatka [uzimam ∼] b. {{001f}}(u raznim kontekstima) pejor. u zn. svi (ovi) ljudi koje vidimo, o kojima… …
