zračnica

  • 1zrȃčnica — ž 1. {{001f}}unutrašnja guma na kotaču automobila, bicikla i sl. u koju se upuhuje zrak 2. {{001f}}razg. zračna puška …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 2zračnica — zrȃčnica ž DEFINICIJA 1. unutrašnja guma na kotaču automobila, bicikla i sl. u koju se upuhuje zrak 2. razg. zračna puška ETIMOLOGIJA vidi zrak …

    Hrvatski jezični portal

  • 3zráčnica — e ž (ȃ) 1. gumijasta cev, napolnjena z zrakom, za na kolo vozila: zračnica poči, se predre; krpati zračnico; napolniti zračnico; zračnico je razneslo; izpustiti zrak iz zračnice; prazna, predrta zračnica / avtomobilska zračnica; zračnica za kolo …

    Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • 4dùšica — ž 1. {{001f}}hip. od duša 2. {{001f}}žižak, stijenj, fitilj, lumin 3. {{001f}}unutrašnji dio gume; zračnica …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 5elèktričnī — elèktričn|ī prid. koji se odnosi na elektriku i elektricitet ∆ {{001f}}∼a centrala, {{c=1}}v. {{ref}}elektrana{{/ref}}; ∼a energija 1. {{001f}}energija polja nabijenih čestica 2. {{001f}}energija strujnog sklopa u odnosu na magnetsko polje; ∼a… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 6pneùmatskī — pneùmatsk|ī prid. 1. {{001f}}koji se sastoji od zraka ili nekog drugog plina; koji se odnosi na zrak ili neki drugi plin 2. {{001f}}koji je ispunjen ili radi pomoću komprimiranog zraka ∆ {{001f}}∼a kočnica tehn. kočnica u kojoj se sila potrebna… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 7šlȁuh — (šlȁuf) m 〈N mn usi/ ovi〉 reg. 1. {{001f}}gumeno crijevo (za polijevanje vodom, za crpenje tekućine iz bačve i sl.) 2. {{001f}}a. {{001f}}zračnica; buvel b. {{001f}}pojas na napuhavanje za plivanje (za djecu i odrasle neplivače), kolut 3.… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 8šlauh — šlȁuh (šlȁuf) m <N mn usi/ ovi> DEFINICIJA reg. 1. gumeno crijevo (za polijevanje vodom, za crpenje tekućine iz bačve i sl.) 2. a. zračnica; buvel b. pojas na napuhavanje za plivanje (za djecu i odrasle neplivače); kolut 3. pren. naslage… …

    Hrvatski jezični portal

  • 9mehanički — mehàničkī prid. DEFINICIJA 1. a. koji se odnosi na mehaniku b. koji ima mehanizam, koji radi na mehanizam 2. koji je bez udjela volje, ne misleći; automatski [mehanički postupak; mehanička kretnja] SINTAGMA mehanička energija sposobnost… …

    Hrvatski jezični portal

  • 10pneumatski — pneùmatskī prid. DEFINICIJA 1. koji se sastoji od zraka ili nekog drugog plina; koji se odnosi na zrak ili neki drugi plin 2. koji je ispunjen ili radi pomoću komprimiranog zraka SINTAGMA pneumatska kočnica tehn. kočnica u kojoj se sila potrebna… …

    Hrvatski jezični portal