sklon
1sklon — sklȍn (komu, čemu) prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. a. koji je naklonjen čemu ili kome; prijateljski raspoložen prema kome; koji suosjeća b. koji je suglasan [sklon mirnom rješenju sukoba] 2. koji nije otporan na što, koji inklinira [sklon padu …
2skłon — {{/stl 13}}{{stl 8}}rz. mnż I, D. u, Mc. skłonnie {{/stl 8}}{{stl 20}} {{/stl 20}}{{stl 12}}1. {{/stl 12}}{{stl 7}} pochylenie głowy lub tułowia : {{/stl 7}}{{stl 10}}Wykonywać skłony. Skłon tułowia. {{/stl 10}}{{stl 20}} {{/stl 20}}{{stl 12}}2.… …
3skłon — m IV, D. u, Ms. skłonnie; lm M. y 1. «schylenie się, pochylenie głowy lub tułowia, skinienie; dawniej też ukłon, pokłon» Skłon głowy, tułowia. Skłon do przodu. Robić, ćwiczyć skłony. Zrobił skłon w lewo. Skłonem głowy przywitał zebranych. 2.… …
4sklòn — sklôna m (ȍ ó) lingv. oblika samostalniške ali pridevniške besede za posebne skladenjske vloge: samostalnik, pridevnik v prvem sklonu ednine / ujemati se v sklonu / odvisni sklon vsak od šestih sklonov razen imenovalnika ● zastar. strmi skloni… …
5hiròvit — prid. 〈odr. ī〉 koji je sklon hirovima, koji je sklon nepredvidljivim prohtjevima, koji je sklon nenadanim promjenama; ćudljiv, kapriciozan …
6hirovit — hiròvit prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je sklon hirovima, koji je sklon nepredvidljivim prohtjevima, koji je sklon nenadanim promjenama; ćudljiv, kapriciozan ETIMOLOGIJA vidi hir …
7Cı̏ncar — m (Cı̏ncarica, Cı̏ncārka ž) 〈N mn Cı̏ncari〉 1. {{001f}}pripadnik cincarskog naroda 2. {{001f}}(cincar) a. {{001f}}trgovac sklon sitničavu kamčenju zarade, sklon cjenkanju i zakidanju na mjeri (prema njihovu pretežitu zanimanju putujućih trgovaca) …
8ekùmenskī — prid. 1. {{001f}}koji se odnosi na svu naseljenu zemlju; sveopći [∼ problem] 2. {{001f}}koji predstavlja cjelinu kršćanskih crkava; opći, općenit [∼ koncil] 3. {{001f}}koji je prožet duhom ekumenizma, sklon dogovoru, sklon dijalogu; snošljiv,… …
9gràbljiv — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je sklon da grabi; grabežljiv 2. {{001f}}koji je sklon da zgrabi, {{c=1}}usp. {{ref}}grabiti (1b){{/ref}} …
10jèzik — m 〈V iče, N mn ici, G jȅzīkā〉 1. {{001f}}anat. pokretljiv mišić u usnoj šupljini čovjeka i životinja, organ za okus i uzimanje hrane, u čovjeka jedan od organa govora [hrapav ∼] 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}ono što oblikom podsjeća na jezik… …
