munīcija
1municija — mùnīcija ž DEFINICIJA vojn. ono čime se puni vatreno oružje, patrone i meci lovačkog, sportskog i vojničkog oružja [bojeva municija; signalna municija]; džebana, usp. streljivo ETIMOLOGIJA lat. munitio: utvrda …
2mùnīcija — ž vojn. ono čime se puni vatreno oružje, patrone i meci lovačkog, sportskog i vojničkog oružja; džebana [bojeva ∼; signalna ∼], {{c=1}}usp. {{ref}}streljivo{{/ref}} ✧ {{001f}}lat …
3munícija — e ž (í) kar se uporablja zlasti za polnjenje strelnega orožja; strelivo: dovažati municijo; primanjkuje topovske municije; municija za strojnice ♦ voj. manevrska municija ki se uporablja na vojaških vajah, slepi naboji …
4manévrski — a o prid. (ẹ) nanašajoč se na manever: manevrsko bojevanje / velike manevrske sposobnosti majhnih enot / manevrske lastnosti ladje, vozila / manevrski stil te politike ● publ. poskušali so razširiti manevrski prostor za sporazum o čem povečati… …
5strȅljīvo — sr vojn. (u domobranstvu do 1918. i 1941–1945. te u vojsci Republike Hrvatske) punjenje za vatreno oružje; municija …
6streljivo — strȅljīvo sr DEFINICIJA vojn. (u domobranstvu do 1918. i 1941 1945. te u vojsci Republike Hrvatske) punjenje za vatreno oružje; municija ETIMOLOGIJA vidi strijela …
7muhimat — muhìmāt m <G muhimáta> DEFINICIJA reg. zast. 1. ono što se nosi sa sobom na kakvu putu, pohodu; oprema, prtljaga, naročito vojna 2. municija, streljivo ETIMOLOGIJA tur. mühimmat ← arap. muhimmāt: važno, potrebno …
8municijski — mùnicījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na municiju, streljivo ETIMOLOGIJA vidi municija …
9džebana — džebàna (džebhàna) ž DEFINICIJA reg. zast. 1. streljivo, municija 2. skladište oružja, arsenal ETIMOLOGIJA vidi džebe …
10prašauti — 1. intr., tr. Rtr, DŽ, NdŽ, KŽ šaunant nepataikyti: Prašoviau pro šalį ir nubėgau J. Prašavau zuikį, kad skleidąs buvo šautuvas Šts. Ji taip taikliai šaudydavo, kad niekuomet neprašaudavo pro šalį Šlč. 2. tr. SD300, Sut, N, Š, Rtr, NdŽ šaunant… …
- 1
- 2