fenomen
1fenomen — FENOMÉN, fenomene, s.n. 1. Manifestare exterioară a esenţei unui lucru, unui proces etc., care este accesibilă, perceptibilă în mod nemijlocit. 2. Proces, transformare, evoluţie, efect etc. din natură şi din societate. ♦ Fapt. 3. Aspect,… …
2fenomen — fenòmēn m <G fenoména> DEFINICIJA 1. zbivanje koje se zamjećuje osjetilima [fizički fenomen; socijalni fenomen; nezaposlenost je društveni fenomen kojem se mora posvetiti najveća pažnja]; pojava 2. a. rijetka pojava, nešto znamenito,… …
3fenomen — I {{/stl 13}}{{stl 8}}rz. mnż I, D. u, Mc. fenomennie {{/stl 8}}{{stl 20}} {{/stl 20}}{{stl 12}}1. {{/stl 12}}{{stl 7}} coś niezwykłego, wyjątkowego, osobliwego; osobliwość, kuriozum : {{/stl 7}}{{stl 10}}Fenomen natury. {{/stl 10}}{{stl 20}}… …
4fenòmēn — m 〈G fenoména〉 1. {{001f}}zbivanje koje se zamjećuje osjetilima [fizički ∼; socijalni ∼]; pojava [nezaposlenost je društveni ∼ kojem se mora posvetiti najveća pažnja] 2. {{001f}}a. {{001f}}rijetka pojava, nešto znamenito, neobičan slučaj;… …
5fenomén — a m (ẹ̑) 1. knjiž. kar se kaže in je čutno zaznavno; pojav: proučevati naravne fenomene; kraški fenomeni; fenomeni čustvenega življenja / družbeni, literarni, socialni fenomen / umetnost je zelo zapleten fenomen 2. ekspr. nenavadno, izredno… …
6fenomen — m IV, D. u, Ms. fenomennie; lm M. y, D. ów 1. DB. a; lm DB. ów «ktoś nadzwyczajny, niezwykle uzdolniony, utalentowany» Aktorski, śpiewaczy fenomen. 2. «rzadkie, niezwykłe zjawisko; rzecz wyjątkowa, zadziwiająca» Muzealny fenomen. Fenomen natury.… …
7fenomen — • företeelse, fenomen, händelse, skeende • fenomen, företeelse, uppenbarelse, järtecken, underverk …
8fenomen — is., Fr. phénomène 1) Olay Güneşin batıdan doğması gibi olağanüstü bir fenomen sayılmalıdır bu. H. Taner 2) fel. Görüngü …
9fenomen — s ( et, fenomen) …
10fenomen — fe|no|men Mot Pla Nom masculí …
